VUKOVAR

Vukovar je stari barokni grad, poznat po Domovinskom ratu i strašnim razaranjima. Među mnoštvom vrlo atraktivnih, ali u ratu teško stradalih građevina, ističu se dvorac Eltz iz XVIII st., barokne zgrade u središtu grada, franjevački samostan, župna crkva sv.Filipa i Jakova, pravoslavna crkva sv. Nikolaja i dr. Izvan grada na obali Dunava prema Iloku nalazi se Vučedol, bogato arheološko nalazište. Obredna posudica Vučedolska golubica smatra se svojevrsnim simbolom grada. Vučedol je i poznato izletište, raj za ribiče s prekrasnom pješčanom plažom na Orlovu otoku. Atraktivno ušće rijeke Vuke u Dunav, šetališta uz Dunav i uređene plaže osiguravaju športsko-rekreacijske aktivnosti tijekom cijele godine, a posebice u toplom dijelu godine kada je moguće kupanje. Na Dunavu i Vuki popularan je ribolov (som, smuđ, šaran, štuka, kečiga).

Zemljopisni položaj
Vukovar, grad, pristanište na utoku rijeke Vuke u Dunav, 19 km istočno od Vinkovaca, 36 km jugoistočno od Osijeka; nadmorska visina 108 m; 31.670 stan. Na magistralnoj je prometnici (M7) Osijek-Vukovar-Ilok i željezničkoj prometnici Vinkovci-Vukovar. Dunav je kod Vukovara također i državna granica, pa se s druge strane rijeke nalazi Srbija.

Stanovništvo
Grad Vukovar, prema popisu 2001. godine, ima 31.670 stanovnika, te je drugi grad po veličini u županiji.

Prema narodnosti, većina stanovnika su Hrvati (57.5%), slijede ih Srbi (32.9%), Rusini (1.8%), te Mađari (1.2%).Od nacionalnih manjina u Vukovaru još ima Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Slovaka, Crnogoraca, Albanaca itd.

U gradu Vukovaru u prošlosti pa do 1991. godine uvijek su većinsko stanovništvo bili Hrvati.

Nacionalna struktura stanovništva Vukovara 1910.-2001. godine:

Godina Ukupno Hrvati Srbi Nijemci Mađari Ostali
1910. 10.359 4.092 1.628 3.503 954 183
39,50% 15,70% 33,80% 9,20% 1,80%
1931. 10.242 5.048 1.702 2.670 571 215
49,60% 16,60% 26,10% 5,60% 2,00%
1948. 17.223 10.943 4.390 54 913 923
63,50% 25,50% 0,30% 5,30% 5,30%
1971. 30.222 14.694 9.132 60 835 5.501
48,60% 30,20% 0,20% 2,80% 18,20%
1990. 44.639 21.065 14.425 94 694 8.361
47,20% 32,30% 0,20% 1,50% 18,80%
2001. 31.670 18.199 10.412 58 387 2.614
57,46% 32,88% 0,18% 1,22% 8,25%

U kretanju nacionalnog sastava stanovništva grada Vukovara u 20. stoljeću vidi se da su Hrvati kontinuirano imali gotovo polovicu u vukovarskom stanovništvu. Najveće promjene dogodile su se u gotovo potpunom nestajanju Nijemaca i povećanju broja srpskog stanovništva. U rubrici ”ostali” 1990. godine najveći postotak imaju tzv. ”Jugoslaveni” 9,5%, slijede Rusini sa 2,7% itd.

Hrvati
Naseljavanje Hrvata u Podunavlju na današnjem vukovarskom području uslijedilo je krajem 6. i početkom 7. stoljeća, kada su Hrvati došli i na ostala hrvatska područja. Trinaest stoljetna naseljenost Hrvata dozvoljava da o njima govorimo kao o starosjediocima na ovom području. Za vrijeme hrvatskih narodnih vladara u 10. i 11. stoljeću već su svi hrvatski krajevi od Drave i Dunava na sjeveru do Jadranskog mora na jugu ujedinjeni u jedinstvenoj hrvatskoj kraljevini. Hrvatsko stanovništvo na vukovarskom području pretrpjelo je najveće gubitke za vrijeme turske vladavine (1526.-1687. godine), ali se uspjelo održati.

Srbi
Prvo naseljavanje stanovnika pravoslavne vjere na vukovarskom području uslijedilo je u 16. stoljeću. Pravoslavni Vlasi, kao pomoćne turske čete (martolozi) naseljavaju se u manjim skupinama. Poslije oslobođenja od turske vlasti krajem 17. i početkom 18. stoljeća nekoliko stotina srpskih porodica naseljava se u opustjelim selima i nešto u Vukovaru. Tada je nastala srpska enklava od desetak sela na vukovarskom području i održala se kao relativno zatvorena cjelina. U novijem razdoblju smišljeno naseljavanje Srba u Vukovar uslijedilo je za vrijeme postojanja jugoslavenskih država dijeljenjem obradivih površina i zapošljavanjem. Najveći priljev Srba u Vukovaru uslijedio je poslije 1945. godine i odlaska Nijemaca.

Nijemci
Austrijski carevi poticali su naseljavanje novih stanovnika na opustjela područja poslije turske vladavine, da bi dobili radnu snagu. Već početkom 18. stoljeća u Novom Vukovaru naselili su se njemački obrtnici. Tijekom 18. i 19. stoljeća naseljava se znatniji broj Nijemaca na vukovarskom području. Mnogi koji su se ranije naselili u Bačkoj sada prelaze Dunav, jer se oko Vukovara mogla dobiti jeftina zemlja. Tako u nekim selima kao npr. Sotinu Nijemci čine polovicu stanovništva. Tijekom i krajem II. svjetskog rata 1944/45. godine i Nijemci teško stradavaju i u Vukovaru ih ostaje neznatan broj.

 

Velika prijeratna općina Vukovar, po popisu stanovništva iz 1991. godine imala je 84.024 stanovnika, sljedećeg nacionalnog sastava:

Hrvati - 36.910 (43,8)
Srbi - 31.910 (37,4)
Rusini - 2.284
Mađari - 1.375 (1,6)
Bošnjaci - 253
Jugoslaveni - 6.124 (7,3)
ostali - 5.798

 

 

Rana povijest i antika
Naseljenost vukovarskog kraja prati se kroz pet tisuća godina u kontinuiranom slijedu putem brojnih arheoloških lokaliteta.

Ovdje su značajne kulture mlađeg kamenog doba (neolitik) starčevačka, vinčanska i sopotska. Temeljile su se na sjedilačkom načinu života i izgradnji trajnih nastambi. U upotrebi je polirano kameno oruđe, usavršena je proizvodnja keramike.

Migracijskim kretanjima i dolaskom novih etničkih skupina indoeuropskog porijekla uvode se i nove tehnologije. Počinje razdoblje bakrenog doba (eneolitik) s badenskom, kostolačkom i vučedolskom kulturom. Nastaju novi oblici proizvodnje, sahranjivanja i vjerovanja i složeniji društveni odnosi među ljudima. Način gradnje kuća i kultni predmeti svjedoče o povezanosti s mediteranskim kulturnim krugom.

Vučedolska kultura posebno je značajna za vukovarski kraj. Ime je dobila po lokalitetu Vučedol, pet kilometara od Vukovara nizvodno na Dunavu. Lokalitet je sustavno istražen, otkrivene su radionice za preradbu bakra, karakteristične kuće (megaron) i prekrasna keramika, koju naročito karakteriziraju bijeli stilizirani ukrasi na crnoj podlozi.

U vukovarskom kraju brojna su arheološka nalazišta iz brončanog, starijeg i mlađeg željeznog doba, koja svjedoče o životu Ilira i Kelta. Nekropola ilirskih grobova na Lijevoj bari u Vukovaru dokazuje da je ovdje bilo i veliko naselje.

Rimljani su u osvajačkim pohodima u posljednjim desetljećima prije Krista izbili na Dunav. Izgradili su brojna utvrđenja, kao granicu ( limes ) prema barbarskim plemenima. U vukovarskom kraju značajni su rimski lokaliteti Cornacum (Sotin), Cuccium (Ilok) i Ulmo (Tovarnik). Uz Dunav je vodila i važna rimska cesta. Rimska civilizacija u ovim krajevima utjecala je na unapređivanje gospodarstva, isušivane su močvare i zasađeni prvi vinogradi.

Naseljavanje Hrvata
Nakon propasti rimske civilizacije, velika seoba naroda i avarsko-slavenska ekspanzija od šestog stoljeća dalje dovela je do velikih promjena. Međuriječje Dunava i Save poprište je velikih sukoba i interesa moćnih država toga vremena. U to vrijeme se ovdje naseljavaju Hrvati.

Početke današnjeg Vukovara treba tražiti vrlo rano, sto potvrđuju i arheološki podaci. Izuzetan topografski položaj visoke obale Dunava kod ušća Vuke bio je važna obrambena točka. Ovdje je srediste cijelog kraja u vrijeme kada knez Pribina, kao franački vazal, dobija stotinu sela uz rijeku Vuku sredinom 9. stoljeća. U prvoj polovici 10. stoljeća zabilježeno je da su Mađari opljačkali tvrđavu Vukovo. Na Lijevoj bari u Vukovaru istraženo je veliko groblje s brojnim nalazima koji pripadaju bjelobrdskoj kulturi. Datiranje ovih nalaza u 10. ili 11. stoljeće najbolje potvrđuje da je u susjedstvu bilo veliko naselje. To je vrijeme hrvatskih narodnih vladara, kada su, posebno, za kraljeva Tomislava i Petra Krešimira IV., sjedinjene sve hrvatske zemlje od Drave do mora.

U sačuvanim pisanim dokumentima Vukovar se spominje već početkom 13. stoljeća kao Volko, Walk, Wolkov, odnosno hrvatski Vukovo. Od 14. stoljeća sve je više u upotrebi pomađareni naziv Vukovar. U to je vrijeme Hrvatska u državnopravnoj zajednici s Ugarskom. Vukovar, kao i susjedni Ilok, u tom su razdoblju čuvari hrvatskog identiteta u dunavsko-savskom međuriječju.

Vukovarska tvrđava bila je čvrsto zidana na visokoj dunavskoj obali. U gradu su stanovali obrtnici, trgovci i seljaci. Već 1231. godine, medu prvima u hrvatskim zemljama Vukovar je dobio status slobodnog kraljevskog grada. Poveljom hercega Kolomana potvrđene su povlastice, koje su štitile vukovarske stanovnike.

U Vukovaru je tada sjedište velike Vukovske županije, koja se protezala između Dunava i Save. Vukovarski kraj je tada gusto naseljen, brojne su utvrde i kmetska sela. U crkvenom pogledu Vukovska županija je pod katoličkom nad-biskupijom u Pečuhu. Nekoliko crkvenih redova ima ovdje svoje samostane, a najutjecajniji je franjevački red.

U 14. i 15. stoljeću vukovarskim krajem vladaju brojne velikaške porodice. Pred kraj ovog razdoblja najutjecajniji su Iločki, kada je Nikola proglašen naslovnim kraljem Bosne i kuje svoj novac. Ilok je u to vrijeme značajno naselje i tvrđava, od 1525. godine ima svoj gradski statut i grb.

Turska vladavina - 16. i 17. stoljeće
Sto pedeset godina turske vladavine donijele su vukovarskom kraju velike promjene. Turci su na svom pohodu 1526. godine, pod vodstvom sultana Sulejmana Veličanstvenog zauzeli sve utvrde uz Dunav, pa tako i Ilok i Vukovar, te su potom izvojevali veliku pobjedu na Mohačkom polju. Vukovar je izgubio strateško značenje, ali je ostao značajno trgovačko-obrtničko mjesto na važnom prometnom pravcu. Imao je nekoliko gradskih četvrti, bogomolje, kupelji, prenoćišta i škole. Pred kraj turske vlasti imao je do 3.000 stanovnika.

U isto vrijeme Ilok je značajno tursko upravno i vojno središte. Pretežito je naseljen muslimanima.

Tada je starosjedilačko katoličko hrvatsko i madžarsko pučanstvo teško stradalo, povuklo se u šume ili je pobijeno. Za turske vladavine ovdje djeluju franjevci okupljajući katolički puk. Na opustjelo područje kao pomoćne turske čete dolaze pravoslavni Vlasi, ali će se povući zajedno s turskom vojskom. Vukovar je oslobođen 1687. a Ilok 1688. godine.

Ponovno naseljavanje - 18. i 19. stoljeće
U Vukovaru je ostalo naseljeno pedesetak kuća. U opustošeni vukovarski kraj vraća se starosjedilačko i novodoseljeno hrvatsko pučanstvo. U neka opustjela mjesta naseljavaju se pravoslavni Srbi, koje iz potrebe za radnom snagom prihvaća bečki dvor. U 18. i 19. stoljeću naseljava se i znatan broj Nijemaca, Mađara, Židova, Rusina, Slovaka i Ukrajinaca. Tako ovo hrvatsko područje postaje višenacionalno. Hrvatske zemlje su sada u sastavu habzburškog carstva. Carica Marija Terezija obnovila je 1745. godine slavonske županije, koje su pod upravom Hrvatskog sabora i bana, ali pod pritiskom Mađara.

Na karti iz (1751.) u crvenom krugu je vidljivo ime VukovarVukovar je sjedište velike Srijemske županije, koja se protezala između Dunava i Save, na istoku sve do Zemuna, na zapadu do Osijeka, osim područja Vojne krajine.

Pogled na Vukovar s Dunava,početak 20.stoljećaVelike posjede u Slavoniji dobijaju ili kupuju feudalci. Grofovi Eltz, koji se ubrajaju u njemačko praplemstvo, dolaze u posjed vukovarskog vlastelinstva. Filip Karlo Eltz nadbiskup u Mainzu i njemački knez izbornik 1736. godine kupuje ovaj ogroman posjed s 35 naseljenih mjesta. Tijekom narednih stoljeća zemljišne površine su smanjene agrarnim reformama. Cijeli razvoj vukovarskog kraja sve do 1945. godine tijesno je vezan uz vukovarsko vlastelinstvo grofova Eltz.

Dvorac Eltz prikazan na razglednici iz ranog 20. stoljećaU isto vrijeme iločko vlastelinstvo drže talijanski kneževi Odescalchi. U 18. i 19. stoljeću Vukovar je imao značajke administrativnog, gospodarskog, prometnog i kulturnog središta. Suvremenici ga smatraju "prijestolnicom Srijema".

Već na početku ovog razdoblja polovicu stanovnika Vukovara čine obrtnici i trgovci. Pučanstvo je izuzetno radino cvjeta obrt, trgovina, svilarstvo, brodogradnja. Roba se lađama otprema u podunavske zemlje. Rano su osnovane brojne cehovske organizacije koje štite obrtnike. U Vukovaru je središte trgovine za cijeli zapadni Srijem.

Vukovarski kraj ima izvanredne uvjete za agrarnu proizvodnju. Još krajem 19. stoljeća gotovo 80% pučanstva živi od zemljoradnje. Vlastelinstvo grofova Eltz uznapreduje proizvodnju, sto utječe i na mala seoska gospodarstva. Pored osnovne proizvodnje žitarica, vinogradarstvo je važna gospodarska grana. Vukovarska i iločka kvalitetna vina priznata su na svjetskim gospodarskim izložbama. U govedarstvo se uvode najbolje mliječne pasmine, a ovdje su i čuvene ergele konja poznate u svjetskim razmjerima.

Od 1840. godine Vukovar je uključen u stalni parobrodarski promet na Dunavu. Od 1878. godine priključen je na željeznički promet. Vukovarska luka je najveća pretovarna luka u hrvatskim krajevima. Kao i u drugim hrvatskim, posebno slavonskim krajevima, u Vukovaru se sporo razvijala industrija. Intenzivnija primjena parnih strojeva je u drugoj polovici 19. stoljeća i to više u zemljoradnji nego u industriji. Na spori razvoj industrije utječe nedostatak kapitala.Štedionica u Vukovaru osnovana je 1861. godine. Prvo veliko industrijsko poduzeće Vukovarska kudjeljara proradilo je tek 1905. godine. Iz ovih pogona Vukovar dobija električnu energiju od 1909. godine.

Spori razvoj industrije utječe na mali porast stanovništva grada. Prema popisu pučanstva 1900. godine u Vukovaru živi 1/4 stanovništva vukovarskog kotara. Vukovar tada ima 10.400 stanovnika, od toga po nacionalnosti: preko 4.000 Hrvata, 3.500 Nijemaca, oko 1.600 Srba, 950 Mađara, itd.

Značajniji industrijski objekti osnova su u razdoblju između dva svjetska rata. Tvornica »Bata« u obućarsko-gumarskoj grani proizvodnje osnovana je 1931. godine. U isto vrijeme počinju raditi u Vukovaru značajni pogoni tekstilne industrije. Industrijalizacija je utjecala na porast gradskog stanovništva, tako da Vukovar ima prema popisu pučanstva 1948. godine preko 17.000 stanovnika.

Razvoj znanosti i kulture
U skladu sa svojim položajem u gospodarskom i administrativnom pogledu Vukovar se razvio u prosvjetno, kulturno i zdravstveno središte. U Vukovaru se u 18. i 19. stoljeću živjelo na europski način.

U 18. stoljeću u Vukovaru već djeluju ranarnici, a liječenjem se bave i neki franjevci. Prvi diplomirani liječnik djeluje od 1763. godine, a ljekarna je otvorena 1791. godine. Krajem 18. stoljeća vladala je ovdje velika srijemska kuga. Prva mala bolnica otvorena je tek 1857. godine.

Slika iz Vukovara, rane godine 20. stoljećaVeć od 1730. godine Vukovar ima razvijeno pučko školstvo. Iz franjevačke škole razvila se pučka škola u Starom Vukovaru. Novi Vukovar ima svoju školu. Djelovale su i konfesionalne škole za djecu pravoslavne i židovske vjere, te škole na njemačkom i mađarskom jeziku. Šegrtska škola osnovana je 1886. a gimnazija 1891. godine.

U Vukovaru je osnovana tiskara 1867. godine i izdavala je prve vukovarske novine na njemačkom jeziku "Der Syrmier Bote". Kasnije je radilo više tiskara, a od brojnih novina isticale su se "Sriemski Hrvat" i "Sriemske novine", koje su izlazile gotovo tri desetljeća na prijelazu u 20. stoljeće..

Posljedice poplave u Vukovaru, sredina 20. stoljeća
Glavna ulica,sredina 20.stoljećaNajstarija književna djela ovoga područja potječu iz pera vukovarskih i iločkih franjevaca. Najpoznatiji književnici iz ovog kraja su Nikola Andrić, Julije Benešić i Antun Gustav Matoš.

U Vukovaru su djelovali brojni likovni stvaraoci. Od starijih su poznati J. F. Mucke, F. K. Giffinger, a u 20. stoljeću gimnazijski profesori Dragan Melkus, Dragutin Renarić, Marijan Detoni, i drugi.

Vukovar ima svog nobelovca Lavoslava Ružičku. Rođen je u Vukovaru 1887. godine, a Nobelovu nagradu za kemiju dobio je 1939. godine.

Vukovar je imao razvijen društveni život po uzoru na europska shvaćanja. Samo u razdoblju do prvog svjetskog rata djelovalo je 30-tak društava. Pjevačka, čitalačka, športska i potpomagajuća društva imala su svoje čitaonice, organizirala koncerte i zabave. Društva su često bila organizirana na nacionalnoj osnovi. Prva predstava na hrvatskom jeziku održana je 1821. godine, bilo je to dramsko djelo gvardijana franjevačkog samostana Grge Čevapovića. Najutjecajnije hrvatsko društvo je pjevačko društvo »Dunav«. U Vukovaru je 1922. godine otvoren Hrvatski dom, stjecište svih kulturnih zbivanja.

Vukovar pod Jugoslavijom
U razdoblju između dva svjetska rata, u okvirima jugoslavenske države, vukovarsko područje, kao i ostali hrvatski krajevi, nalazilo se pod izrazitim velikosrpskim pritiskom. Teritorijalnim podjelama na oblasti i banovine hrvatsko područje namjerno je cijepano. Intervencijama jugoslavenske državne vlasti se mijenjalo sastav stanovništva. Površine dobivene agrarnom reformom dijele se solunskim doborovoljcima i općenito stanovništvu iz srpskih krajeva. Čak se i zapošljavanje u tvornicama vješto koristilo da se mijenja hrvatski značaj vukovarskog kraja.

Na početku ovog razdoblja u Vukovaru je vrlo snažan radnički pokret, koji svoje uporište nalazi u neriješenom socijalnom i nacionalnom pitanju u tadašnjoj jugoslavenskoj državi. Ovo je posebno naglašeno održavanjem II. kongresa Socijalističke radničke partije Jugoslavije 1920. godine, koja na tom kongresu dobiva i novo ime - Komunistička partija Jugoslavije (iako je sama država jugoslavensko ime ponijela tek 1929. godine). Pored svih pritisaka velikosrpske politike toga doba u Vukovaru je sačuvana snažna hrvatska nacionalna svijest i s olakšanjem je dočekano osnivanje Banovine Hrvatske 1939. godine.

Na žalost, slijede tragični događaji Drugog svjetskog rata. Međunacionalni sukobi izazvani ranije sada se zaoštravaju i u Vukovaru. Grad nije pretrpio veća razaranja. Sastav stanovništva znatno se promijenio, posebno progonima Židova, Srba i antifašistički orijentiranih Hrvata,te progonom i iseljavanjem Nijemaca (["Donauschwaben"]) pred kraj i poslije rata.

Poslije 1945. godine u novoj jugoslavenskoj državi i šidski je kotar odvojen od hrvatskih zemalja. Ostatak Srijema, koji nije u sastavu današnje Hrvatske, izdvojen je još ranije prilikom osnivanja Banovine Hrvatske. Za razliku od predratnoga "sakaćenja", u zamjenu za šidski kotar, do tada već mahom naseljen Srbima, Hrvatska je dobila Baranju koja nikad do tad u povijesti nije bila u Hrvatskoj. Vukovarsko-iločki kraj, ostao je u sastavu Hrvatske u administrativnom pogledu činio je općinu Vukovar.

U skladu sa Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji iz 1945. provedena je nacionalizacija dobara koja je pretvorena u državno vlasništvo. Nakon 1948., raskola sa SSSR-om i kretanja novim putem, državno je vlasništvo postalo društvenim (koje je de facto identično radničkom dioničarstvu, bez preciziranog vlasništva u vidu dionica). U vukovarskom kraju dolazi do brze industrijalizacije, iznad prosjeka u odnosu na ostale dijelove Hrvatske. Na žalost industrija je usko specijalizirana, neatraktivna s masovnim zapošljavanjem radne snage. U isto vrijeme agrarna proizvodnja je autarhična. Godine 1990. od ukupno zaposlenih u gospodarstvu vukovarskog kraja oko 60% radi u industriji a samo 12% u poljoprivredi, u društvenom sektoru.

 

Osamostaljenjem Hrvatske 1991. godine došlo je do otvorene agresije Srbije na Vukovar i Hrvatsku. Nakon što je većina srpskog stanovništva (sva srpska djeca) pobjegla iz grada, počela je bitka za Vukovar, u kojoj su hrvatske snage branile grad protiv vojske JNA, srpskih četničkih i drugih paravojnih formacija i srpske vojske, koja je imala golemu premoć u ljudstvu i tehnici. Srpsko je granatiranje sravnilo grad sa zemljom. Nakon tri mjeseca ogorčenih borba, Vukovar je 18. studenog 1991. godine pao u srpske ruke. Nakon oslobodilačkih akcija u drugim krajevima Hrvatske 1995. godine, počeli su pregovori o povratku Vukovara pod hrvatsku vlast. Lokalna je samouprava u Vukovaru počela djelovati sredinom 1997. g. Hrvatsko Podunavlje je mirno reintegrirano u Republiku Hrvatsku 15. siječnja 1998. godine. Otad se mnogo radi na obnovi grada i povratku svih stanovnika, te se oživljavaju kulturni i drugi vidovi gradskog života.

Gospodarstvo
Ekonomija Vukovara je bazirana na poljoprivredi, trgovini, vinogradarstvu, prehrambenoj industiji, tekstilnoj industriji, industriji građevinskog materijala, industriji obuće i turizmu. Prije Domovinskog rata Vukovar je bio jedan od najrazvijenijih područja Hrvatske.Industrija je teško stradala u ratu,ali mirnom reintegracijom pod hrvatsku vlast počela je obnova grada, pa tako i industrije.

Obnovljena zgradaNeke od većih tvrtki u gradu Vukovaru:

Vupik - prehrambena industrija
Borovo - industrija obuće
Luka Vukovar
Velepromet
Posebne zone za ulaganja su:

Podunavska slobodna zona
U budućnosti bi se trebalo osnovati još nekoliko zona i to:

Slobodna zona Vukovar
Gospodarska zona Priljevo
Poduzetnička zona Priljevo
Turizam je također jedna od važnih djelatnosti u gradu. Nakon uklanjanja porušenih mostova na Dunavu kod Novog Sada počela su krstarenja Dunavom, pa su počeli pristajati putnički brodovi i u Vukovaru.Tim brodovima se samo u 2005. godinu u Vukovaru iskrcalo oko 18500 turista, pretežito američkih. Nakon ponovne izgradnje hotela Lav, počeo se razvijati i kongresni turizam.

U gradu postoje slijedeći hoteli:

Hotel Dunav
Hotel Lav

Slavni ljudi
Lavoslav Ružička, kemičar, nobelovac
Pavao Pavličić, pisac i povjesničar književnosti
Siniša Glavašević, književnik i novinar
General Woo, hrvatski hip hop glazbenik
Mirna Jukić, hrvatska plivačica
Franjo Benzinger, hrvatski farmaceut
Niki Leinso, hrvatska glazbenica

Spomenici i znamenitosti
Barokni dvorac obitelji Eltz s kapelom Svetog Roka
Franjevački samostan s crkvom Svetih Filipa i Jakova
Građanske kuće s arkadama u glavnoj ulici
Mauzolej obitelji Paunović
Palača Srijemske županije
Pravoslavna crkva Svetog Nikolaja
Zgrada Hrvatskog doma

Obrazovanje
Osnovne škole

2. osnovna škola
3. osnovna škola
4. osnovna škola
5. osnovna škola
6. osnovna škola
7. osnovna škola
Specijalna škola
Srednje škole

1. srednja škola
2. srednja škola
3 srednja škola
Gimnazija
Glazbena škola
Visoko obrazovanje

Veleučilište u Vukovaru "Lavoslav Ružička"
studij ekonomije
studij prava
studij fizioterapije
Sveučilište u Splitu, Odjel za stručne studije
studij informatike
studij ekonomije
upravno-pravni studij
Sveučilište u Osijeku, dislocirani studiji u Vukovaru
studij ekonomije
studij prava
Visoka učiteljska škola- dislocirani studij Vukovar

Kultura
Neke od kulturnih znamenitosti grada Vukovara su:

Dvorac Eltz, u kojem se nalazi Gradski muzej Vukovar
Barokni centar
Radnički dom (bivši Grand hotel)
palača županije Srijemske
zgrada Kotarske oblasti
zgrada Diližanske pošte
Franjevački samostan i crkva sv. Filipa i Jakova
Knjižnica Franjevačkog samostana
Pastoralni centar Sveti Bono
Barokna crkva sv. Roka
Kapela Žalosne Gospe
Kapela-grobnica obitelji Eltz
crkva Gospe Fatimske u Borovu naselju
pravoslavna crkva sv. Nikolaja
Rodna kuća Lavoslava Ružičke
crkva BDM Pomoćnice Kršćana u Sotinu

Sport
Nogomet

Hrvatski nogometni klub "Vukovar 91"
Hrvatski nogometni klub "Borovo"
Hrvatski nogometni klub "Radnički"
Hrvatski nogometni klub "Vupik"
Hrvatski nogometni klub "Lipovača"
Nogometni klub "Vuteks – Sloga"
Športski nogometni klub "Dunav" Sotin
Ženski nogometni klub "Vukovar"
Odbojka

Ženski odbojkaški klub "Vukovar"
Muški odbojkaški klub "Borovo"
Košarka

Košarkaški klub "Vukovar"
Veslanje

Hrvatski veslački klub "Vukovar"
Rukomet

Hrvatski rukometni klub "Borovo"
Borilački sportovi

Karate klub "Vukovar 91"
Boksački klub "Borovo"
Šah

Šahovski klub "Vukovar 91"
Šahovski klub "Slaven"
Šahovski klub "Šahmatik"
Šahovski klub "Caissa"
Tenis

Teniski klub "Borovo"
Bridž

Sportski bridž klub "Vupik"
Kuglanje

Hrvatski kuglački klub "Vukovar 91"
Boćanje

Boćarski klub "Mitnica"
Boćarski klub "Borovo"
Atletika

Atletski klub "Maraton"
Športski ribolov

Športsko ribolovna udruga "Dunav"
Športsko ribolovna udruga "Vuka"
Ronjenje

Klub podvodnih aktivnosti "Vukovar"
Gimnastika

Gimnastičko društvo "Vukovar"

 

 

VUKOVAR

Vukovar (Croatian: Vukovar) is a city and municipality in eastern Croatia, and the biggest river port in Croatia located at the confluence of the Vuka river into the Danube. Vukovar is the center of the Vukovar-Srijem county. The city's registered population was 30,126 in the 2001 census, up to 31,670 in the municipality.

Name
The name Vukovar (Vukovár, Valkóvár) means "the town on the river Vuka" ('Vuko' from the river Vuka, and 'vár' from the Hungarian word for 'castle'). The name of the river Vuka itself originates from the Slavic word "vuk", which means "wolf" in English.

Geography
It is located 20 km east of Vinkovci, 36 km southeast of Osijek with the elevation of 108 m. Vukovar is located on the main road (M7) Osijek —Vukovar—Ilok and on the Vinkovci—Vukovar railway. Vukovar used to be a bigger municipality, but after the war it was divided into several municipalities.

Municipality
The municipality contains the villages of Lipovača, Sotin (Szata), and Grabovo.

History

Early history
Slavic tribes settled in this area in the 6th century. In the 9th century, the region was part of the Slavic Balaton Principality ruled by prince Pribina, part of the Pannonian Croatia ruled by prince Ljudevit, and part of the Bulgarian Empire, while in the 11th-12th century, the region was part of the Kingdom of Croatia, while from the 13th to 20th century was part of the Hungarian Kingdom.

Vukovar was mentioned first in the 13th century as Volko, Walk, Wolkov (original Croatian/Slavic name of the town was Vukovo). Since the 14th century, the most common name used for the town was Vukovár. In the Hungarian Kingdom, Vukovár was a seat of the Szerém (Syrmia) county, which was located between rivers Drava and Sava. In the 16th-17th century, the town was occupied by the Ottoman Empire. In the end of the Ottoman rule, its population numbered about 3,000 inhabitants.

Since the end of the 17th century, Vukovar was part of the Habsburg Monarchy and was included into Kingdom of Slavonia, a Habsburg province that formally was part of both, the Kingdom of Croatia and the Kingdom of Hungary. During this time, Vukovar was a seat of the Syrmia county. Since 1868, when Kingdom of Slavonia and Kingdom of Croatia were joined into the single Kingdom called Croatia-Slavonia, Vukovar was part of this kingdom. In 1910, the population of Vukovar numbered 10,359 people, including 4,092 (39.50%) Croats, 3,503 (33.80%) Germans, 1,628 (15.70%) Serbs, 954 (9.20%) Hungarians, and 183 (1.80%) others.

Since 1918, Vukovar was part of the newly formed Kingdom of Serbs, Croats, and Slovenes (later known as Yugoslavia). Between 1918 and 1922, Vukovar was administrative seat of Syrmia (Szerém) county, and between 1922 and 1929 administrative seat of Syrmia oblast. Since 1929, it was part of the Sava Banovina, and since 1939 part of the Banovina of Croatia. Between 1941 and 1944, Vukovar was part of the Independent State of Croatia, and since 1945, it was part of the People's Republic of Croatia within new socialist Yugoslavia.

Vukovar during the Croatian War of Independence
Main article: Battle of Vukovar
Main article: Vukovar massacre

The water tower in Vukovar, 2005. Heavily damaged in the battle, it has been preserved as a symbol of the town's suffering.Vukovar was completely devastated during the Croatian War of Independence. The town had for months warded off the JNA-supported Serb military attacks on the city. 2,000 self-organised defenders (the army of Croatia was still in an embryonic stage at that time) defended the city for approximately 87 days when it was eventually overrun, with the city destroyed almost beyond recognition. It is estimated that 2,000 defenders of Vukovar and civilians were killed, 800 went missing and 22,000 were forced into exile. Vukovar is notorious for the devastation it suffered, the worst in Europe since World War II, whilst the defence of Vukovar is famous among military analysts with comparisons made to the siege of Stalingrad[citation needed], although Vukovar was on a much smaller scale. The watertower riddled with bullet holes, was retained by city planners to serve as a testimony to the events of the early 1990s.

On 18 November 2006 approximately 25,000 people from all over the country gathered in Vukovar for the 15th anniversary of the fall of the city, where they commemorated those who were killed. A museum dedicated to the siege was opened in the basement of the hospital that was attacked, which has now been rebuilt. [1]

On 27 September 2007, the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia convicted two former Yugoslav Army officers and acquitted a third of involvement in the hospital massacre.[1]

The story of Vukovar is now the subject of a major international feature film. [2]

Demographics

Vukovar municipality within Vukovar-Syrmia County, 2001In the period 1948-1991 Vukovar's population increased quickly due to industrial development. Primarily it was immigration that fed the growth in the Vukovar region and in the town particularly. The region's population distribution changed notably too when the town of Ilok (Újlak) became the second largest town in the region.

The Croats were in the majority in most villages and in the region's eastern part, whereas the Serbs dominated in northwest. Vukovar's population was ethnically mixed and had 28 nations before the war.

Since the boundaries of the municipality have changed a few times, there are significant differences in the population census between '61 and '71, and '91 and '01.

Year of census total Serbs Croats
1961 54,707 22,774 (41.63%) 24,527 (44.83%)
1971 76,602 28,470 (37.17%) 34,629 (45.21%)
1981 81,203 25,146 (30.97%) 30,157 (37.14%)
1991 84,024 31,910 (37.98%) 36,910 (43.93%)
2001 31,670 10,412 (32.88%) 18,199 (57.46%)

Some Serbs and Croats have registered themselves as Yugoslavs in censuses between 1961 and 1991.

In 2001, the municipality of Vukovar had a population of 31,670 people, including: [3]

Croats (57.46%)
Serbs (32.88%)
Rusyns (1.79%)
Hungarians (1.22%)
Particularly since the war in Croatia, much of the native Croat population has moved to other areas of Croatia or emigrated to Western Europe (notably Germany) or Australia and many Serbs have either moved to Serbia or to Canada and Western Europe.

Fifteen years after the war, in 2006, the city's ethnic makeup shows equal percentages of Serb and Croat residents. [2] The city remains very divided, as a deeper sense of reconciliation has failed to take root. The ethnic communities remain separated by mistrust, divided institutions and disappointment. Separate schooling for Croat and Serb children remains in place. Incidents involving Croats and Serbs occur regularly, and public spaces have become identified not by the services they offer but by the ethnicity of those who gather there. Even coffee shops are identified as Serb or Croat. [3]

Economy
Vukovar is the largest Croatian town and river port on the Danube. Its economy is based on trade, farming, viticulture, livestock breeding, textile and food-processing industry, footwear industry and tourism.

Vukovar needs a sense of renewal, including economic development. The infrastructure has still not been restored and unemployment is estimated at 40 per cent. [4]

Cultural heritage
Among a number of attractive buildings, severely damaged in the recent war, the most interesting are the Eltz Manor of the Eltz noble family from 18th century, Baroque buildings in the centre of the town, the Franciscan monastery, the parish church of St. James, the Orthodox church of St. Nicholas, the birth house of the Nobel prize winner Lavoslav Ružička, etc. Since 1998 and peaceful reintegration under Croatian control, many buildings have been rebuilt, but there are many ruins still in the town.

Outside the town, on the banks of the Danube toward Ilok (Újlak), lies a notable archaeological site, Vučedol. The ritual vessel called the Vučedol Dove (vučedolska golubica) is considered the symbol of Vukovar. Vučedol is also a well-known excursion destination, frequented by anglers and bathers, especially the beautiful sand beach on Orlov Otok (Eagle's Island).

Sports and recreational opportunities are provided at the attractive confluence of the Vuka river into the Danube, on the promenades along the Danube and maintained beaches. Bathing is possible in the summer months. Angling is very popular both on the Vuka and the Danube (catfish, European perch, carp, pike, sterlet).

Education
Vukovar has seven primary schools and five high schools (including one gymnasium and one music school). The city is also home to the Lavoslav Ružička polytechnic, which offers study opportunities in the fields of economics and trade, law and kinesitherapy. Additionally, the University of Split runs dislocated studies in information technology, economics and law in Vukovar. Similarly, the University of Osijek offers programmes in economics and law.

Famous people from Vukovar
Lavoslav Ružička - Nobel winner in chemistry
Zaharije Orfelin - Serbian poet
Ante Miše - Croatian football player
Dario Zahora - Croatian football player
Tomislav Mikulić - Croatian football player
Siniša Mihajlović - Serbian football player
General Woo - Croatian rap music singer
Tezija Zararić - Croatian musician
Blago Zadro - Croatian general
Siniša Glavašević - Croatian reporter
Pavao Pavličić - Croatian writer
Franjo Benzinger - Croatian pharmacist
Tomislav Merčep - Croatian politician
Vladimir Štengl - Member of Croatian parliament
Vlado Štefančić - Radio and TV presenter, actor, singer and dancer, theatre director
Petar Mlinarić - Member of Croatian parliament
Jakob Eltz - German nobleman and former member of Croatian parliament
Andrea Medjesi-Jones - painter

Twin cities
Bač, Serbia [4]
Dubrovnik, Croatia

wikipedia.org